Povijest kadulje

Najstariji zapisi o ljekovitosti kadulje sežu više od 4000 godina u prošlost.

Drevni su je Egipćani uglavnom koristili kao lijek za neplodnost, no koristila se i u liječenju teških bolesti i epidemija poput kuge.

U faraonskim grobnicama koristila se kao jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje te tako nijedan egipatski faraon nije mogao u zagrobni život bez ove ljekovite biljke.

Pošto je kadulja jedna od najstarijih i najvažnijih medicinskih biljaka, spominju je svi antički medicinski pisci.

U to doba su je koristili kao lijek za gotovo sve bolesti: snižavanje tjelesne temperature, lijek protiv glavobolje, za liječenje upale grla, usne šupljine te dišnih puteva, kod upale mokraćnih puteva i mjehura. Isto tako, služila je i u liječenju upale crijeva, želuca, jetre, žuči i urinarnog trakta te mnogih drugih bolesti.

Stari Rimljani su je smatrali svetom biljkom te su prije njezinog branja trebali provesti određenu ceremoniju. Koristili su specijalni nož koji nije bio napravljen od željeza da ne reagirao s kaduljom. Sakupljači su se trebali obući u čistu odjeću te imati čiste noge, a prije početka trebali su ponuditi i žrtvu u hrani.

Zahvaljujući Djevici Mariji, bila je na glasu kao biljka koja daruje vječni život. Naime, prema legendi, Djevica Marija se tijekom bijega u Egipat s malenim Isusom od Heroda skrivala u grmu kadulje.  Nakon što je opasnost prošla Majka Božja kazala je kadulji: “Od sada pa dovijeka bit ćeš ljudima najdraži cvijet. Dajem ti moć da čovjeka izliječiš od svake bolesti, izbaviš ga od smrti kao što si to i za mene učinila”. Tako je danas kadulja jedna od onih biljaka koja se na dan Marijina uznesenja posvećuju Majci Božjoj.

Kadulja spada u one važne biljke za koje se vjerovalo da štite od magije, požara i tuče, kao i one koje su pomagale pri začeću i olakšavale porod. Isto tako pohranjivale su se u škrinju sa sjemenom za sadnju i polagale u lijes s pokojnicima. Kadulja se koristila i za kađenje prilikom vjerskih svečanosti.

Kadulja je i kroz srednji vijek imala veliki ugled. Poznato je da je Karlo Veliki, jedan od najvećih europskih srednjovjekovnih vladara, od svih ljekovitih biljaka najviše cijenio kadulju. To se vidi i po njegovim strogim zakonima, odnosno “kapitularima”, u kojima veliki vladar naređuje svim državnim imanjima (a to su uglavnom bili samostani) da moraju posaditi stotinjak raznovrsnih ljekovitih biljaka od kojih je na prvom mjestu bila upravo kadulja.

Kadulja je biljka iznimnih ljekovitih svojstava te posjeduje nevjerojatno širok spektar djelovanja, a snagu koju posjeduje možda najbolje opisuje aksiom nastao u Salernu koji kaže : 

Kako bismo lakše razumjeli važnost koju je tada imala, moramo znati da je kadulja jedna od malobrojnih biljaka koje uspješno mogu zamijeniti antibiotik. Kako je antibiotik izumljen tek 1928. godine,  primjena kadulje kao lijeka  u prošlosti je često činila razliku između života i smrti.

No kadulja nije samo dobar prirodni antibiotik. Njezino djelovanje je daleko šire od toga i zato ne čudi što su je stari narodi toliko cijenili i što je imala status svete biljke. Kroz čitav srednji vijek kadulja nije izgubila svoj status te je uživala velik ugled jer se smatrala sredstvom za produženje života i protjerivanje zloduha pa se i dalje skupljala za ceremonije i ostala simbol plodnosti, dobroga zdravlja i dugoga života.

Kadulja je oduvijek zauzimala posebno mjesto u liječenju i bila jedna od najcjenjenijih biljaka na Zemlji, od starog Egipta pa sve do danas.

Posljednjih desetljeća, dolaskom suvremenih medicinskih lijekova, farmaceutskoj industriji nije bilo u interesu da ovako ljekovita biljka bude i službeni lijek, pa je tijekom vremena potiskivana i zaboravljana. To se opet polako mijenja i ljudi se sve više okreću prirodi, prirodnim proizvodima i prirodnim lijekovima.

Danas je kadulja priznata po suvremenim europskim znanstvenim normama od strane Europske agencije za lijekove te tako polako ali sigurno zauzima mjesto i poštovanje koje zaslužuje.