Atletsko stopalo je gljivična infekcija koja zahvaća stopalo. Ime je dobila po tome što od nje najviše obolijevaju sportaši zbog većeg znojenja, što je odličan uvjet za razvoj infekcije u sportskoj obući – ali to ne znači da su jedina skupina koju ova tegoba zahvaća. Rizična skupina su ljudi čija se stopala više znoje, baš kao kod sportaša, ali i oni koji nose neprozračnu obuću, pogotovo ako u njoj provede većinu dana. Infekciju uzrokuje gljivica Tinea pedis i tegoba nije jako opasna, osim što je jako neugodna.
Drugi problem ove tegobe je što je se, kao i većine onih koje uzrokuju gljivice, teško riješiti, a onda i spriječiti da se ponovo vrati. Nekada infekcija sa sobom povuče i nastajanje lišajeva, jer nastaje od iste vrste gljivica. Problem je i taj što se infekcija, ako se ne liječi, sa stopala može proširiti i na ostale osjetljive dijelove tijela, kao što su prepone, pazusi ili tjeme, gdje uzrokuje jako perutanje kose.
Uzroci atletskog stopala
Atletsko stopalo uzrokuje gljivica koja se najbolje razmnožava u vlažnim i toplim uvjetima. Upravo su zato čarape i zatvorene cipele idealni rasadnik za njih. Infekcija se može dobiti i hodanjem po nedovoljno čistim ili dezinficiranim površinama, kao što su javni tuševi, svlačionice, javni bazeni i slična mjesta gdje ima puno vlage i puno ljudi. Zaraziti se možemo i putem ručnika, odjeće ili obuće već zaražene osobe.
Nekada se gljivica javi i nakon što je jednom već izliječena, što znači da ne možemo steći imunitet na nju, nego baš suprotno, ako smo već oboljeli, vrlo je vjerojatno da će se tegoba jednom ponovo i vratiti.
Simptomi atletskog stopala
Prvi simptom atletskog stopala je svrbež, najčešće između drugog i trećeg prsta. Kako infekcija napreduje, javlja se najprije crvenilo kože, a zatim i ljuskavi osip praćen peckanjem. Svrbež je najjači odmah nakon skidanja cipela i čarapa. Inficirani sloj kože nekada može postati bijel, žućkast i vlažan, a infekcija se može proširiti i na nokte. Kod ljudi osjetljivije kože, dodatni simptomi mogu biti i mjehurići ili čirevi na koži, što stvara dodatne probleme i moguće bakterijske infekcije.
Čest simptom ove tegobe je i izražena suhoća cijelog stopala. Upravo zbog toga se obična suhoća stopala može zamijeniti s gljivičnom infekcijom, jer oboje pokazuju simptome ljuskanja, crvenila i nerijetko svrbeža i peckanja. Liječiti infekciju onako kako bi liječili suhoću može biti jednako loše kao da činimo obrnuto. Liječenje suhoće antimikoticima može pogoršati situaciju, kao i mazanje kremama za suha stopala ako imamo infekciju. Upravo zbog toga je važno dijagnosticirati problem prije početka liječenja, što možemo učiniti samo odlaskom liječniku i provođenjem mikrobiološkog ispitivanja.
Liječenje atletskog stopala
Atletsko stopalo liječi se kremama protiv gljivica ili prirodnim preparatima s antifungalnim djelovanjem. Ali ništa od toga neće izliječiti infekciju ako se pri tom ne pridržavamo nekih pravila. Za početak, vrlo je važno ustrajati u liječenju gljivične infekcije, jer ponekad je potrebno i nekoliko tjedana redovitih tretmana da bi se pokazali rezultati. Za to vrijeme važno je redovito mijenjati čarape i što manje vremena držati nogu u zatvorenoj, neprozračnoj obući. Stopala bi tijekom dana trebala što duže biti na zraku, a u međuvremenu ih treba redovito prati i mazati odgovarajućim preparatima. Svakako treba izbaciti sve materijale čarapa osim pamučnih.
Dok obuću ne nosite, ostavite je da se zrači. Nakon pranja, obrišite stopala suhim ručnikom i nikako ga nemojte dijeliti s drugima. Dobro je i napudrati stopala dječjim puderom kako bi se sva vlaga s njih otklonila.
Tek uz ove mjere, preparati za liječenje gljivica moći će ispunjavati svoju ulogu. Od prirodnih preparata, najbolji su oni koji sadrže ulje čajevca, vrlo jako antibakterijsko i antifungalno ulje, koje prije korištenja svakako morate razrijediti nekim drugim, blažim uljem. Od eteričnih ulja odlično je i ono od lavande te ulje od nevena.
U trudnoći ili ako imate osjetljiviju kožu, stopala možete ispirati jabučnim octom ili vodom sa sodom bikarbonom.
Smiljem protiv atletskog stopala
Još jedna biljka odlična za liječenje atletskog stopala je smilje. Ono ima jako antifungalno djelovanje [16,29] zbog čega ubija gljivice i sprječava njihovo razmnožavanje. Zbog svog regenerirajućeg djelovanja [13,21,28,48] potaknuti će brže zacijeljene kože [60,61,65,66]. Vrlo brzo otklanja svrbež i crvenilo te liječi ranice nastale od mjehurića ili čireva na koži. Dugoročnom primjenom, preparati od smilja ne samo da će otkloniti gljivičnu infekciju, nego će spriječiti i njen ponovni nastanak.
Smilje se za liječenje atletskog stopala može koristiti u obliku eteričnog ulja ili hidrolata. Eterično ulje smilja se ukapa u mlaku vodu u kojoj se onda namaču i ispiru noge. Hidrolat se, s druge strane, može direktno nanositi na kožu, budući da je znatno blaži od eteričnog ulja i ne mora se razrjeđivati. Hidrolat od smilja posve je prirodan proizvod koji, unatoč svojoj blagosti, zadržava sva ljekovita svojstva ove biljke. On u svakoj svojoj kapljici sadrži molekule eteričnog ulja, zadržavajući tako karakterističan okus, miris i terapeutska svojstva biljke. Budući da ne sadrži ni konzervanse ni alkohol, može se koristiti više puta dnevno, svaki dan, bez straha od predoziranja ili nuspojava. Istražite kemijski sastav, djelovanje te primjenu smilja.
Atletsko stopalo vrlo je neugodna tegoba koju je dobro početi rješavati prije nego se simptomi pojačaju i prošire na druge dijelove tijela. Preparatima od smilja njegovo ublažavanje može biti vrlo jednostavno, sigurno i učinkovito.
