Upala uha

Upala uha jedna je od češćih, vrlo neugodno bolnih vrsta infekcija. Uz zubobolju, ona je jedna od najjačih boli “iz glave”. Uzrok su joj, kao i kod svih infekcija – virusi, bakterije, gljivice ili alergijske reakcije. Često nastaju kao posljedica upale grla ili sinusa, budući da su ovi organi usko povezani. U nekim slučajevima vrlo je teško razlikovati grlobolju od boli uha, pa je pacijentu teško procijeniti izvor upale.

Kod upale uha razlikujemo tri vrste – upalu vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Kod svake od ove tri bolesti postoje njihovi najčešći uzročnici i posljedice, ali i načini liječenja.

Osim vrsta upale, razlikujemo još i kroničnu od akutne upale uha. Akutna upala je ona koja se jednom pojavi i kratko traje. Jednako je bolna kao i kronična, ali se za razliku od nje, ne vraća. Upravo je to glavna odlika kronične upale uha – periodično se vraća, kao da se nikada posve nije zaliječila. Najveća opasnost  ovakve upale je ta što može uzrokovati teža i neizlječiva oštećenja srednjeg i unutarnjeg uha.

Uzroci i simptomi upale uha

Upala uha najčešće nastane kao posljedica prehlade ili virusne infekcije koja se nije propisno liječila, odnosno preboljela. Najčešći tip upale nastane kada se začepi Eustahijeva cijev koja povezuje uho s grlom. Tada ne može propustiti zrak i u njoj se stvara sve veći pritisak. Ako se ne liječi, upala se može proširiti na srednje uho. Ovaj tip upale prati jaka bol i povišena tjelesna temperatura.

Ako se upali koža zvukovoda, kanalića koji provodi zvuk do bubnjića, govorimo o upali vanjskog uha. Upala vanjskog uha ne mora uvijek biti bakterijske ili virusne prirode, već može biti i gljivična infekcija. Tada je uz jaku bol prisutan i neugodan svrbež. Ako je upala jaka, može dovesti do puknuća bubnjića iz kojeg tada izlazi gnoj. Ali pojačani iscjedak iz ušiju nije posljedica samo tog tipa upale, već i upale srednjeg uha.

Treći tip upale uha je upala unutarnjeg uha. Ona je najčešće virusnog porijekla i uglavnom je jedna od posljedica infekcije sinusa, odnosno gornjih dišnih puteva. Upala unutarnjeg uha može nastati i ako se upala srednjeg uha nije dovoljno dobro izliječila, pa se proširila. Ostali uzročnici ovog tipa infekcije mogu biti bolesti poput meningitisa i tumora, jake traume ili nuspojave nekih lijekova.

Kod upale unutarnjeg uha imamo nešto drugačije simptome nego kod upale vanjskog i srednjeg uha. Oni su najprije zujanje u uhu, a onda i vrtoglavica, popraćena poremećajem ravnoteže, što dovodi i do mučnine, pa i povraćanja. To je zato što se u unutarnjem uhu nalazi centar za ravnotežu, pa bolest utječe i na njega. I ovu upalu, kao i sve ostale, može pratiti slabiji sluh.

Prevencija i liječenje upale uha

Iako se ne možemo posve zaštiti od infekcija, pa tako ni sasvim spriječiti nastanak upale uha, postoje neka pravila čijim pridržavanjem možemo smanjiti mogućnost zaraze i oboljenja. Glavno pravilo vezano za uši je da se u njega ne stavlja ništa tanje od lakta – ukratko – u uši ne bismo trebali gurati nikakve predmete, niti štapiće za uši niti išta slično. Štapićima ne samo da guramo cerumen dublje u uho, nabijajući ga u bubnjić i oštećujući kožu, nego njima možemo i puknuti bubnjić. Uši se čiste isključivo mlazom tople vode te se brišu ručnikom.

Upale ćemo spriječiti i ako dobro osušimo uši nakon pranja ili plivanja. Osobe sklone upalama bi za vrijeme plivanja trebale koristiti čepiće na uši, ali samo one koji se nataknu na ulaz ušne cijevi, a ne guraju u zvukovod. Osim ušiju, nakon kupanja treba dobro osušiti i kosu, te pričekati pola sata prije izlaska na (hladni) zrak, jer uši će biti prve u opasnosti od prehlade uzrokovane mokrom kosom.

Ako do infekcije ipak dođe, upala ušiju liječi se kao i sve druge upale – antibioticima u slučaju bakterijske infekcije i analgeticima za smanjenje boli, u slučaju virusne. Prva pomoć, pogotovo kod začepljenja Eustahijeve cjevčice, mogu biti i kapi za nos. Kapanjem kapi u nos odčepit će se i uho, jer, kao što smo rekli, uho, grlo i nos su povezani. Nikako nemojte kapati kapi u uho, čak ni one koje su namijenjene za to, jer time možete samo pojačati infekciju.

Potrebne antibiotike za izlječenje možete dobiti od liječnika u obliku tableta, ali ih možete dobiti i od prirodnih antibiotičkih pripravaka. Mnogo je biljaka i biljnih pripravaka poznato po svom antibiotičkom djelovanju, pogotovo na uši, poput češnjaka, čuvarkuće ili maslinovog ulja… Ulje od češnjaka i sok od čuvarkuće dugo su se koristili u narodnoj medicini upravo za ovakve tegobe.

Osim njih, kod liječenja infekcije uha vrlo je učinkovita i kadulja. Kadulja nema samo antibakterijsko, nego i analgetičko svojstvo. Djeluje protuupalno, antivirusno i antibakterijski. Zbog toga je odlična ne samo za upale usne šupljine, nego i upale uha. Proizvodi od kadulje, poput hidrolata i čaja kadulje, mogu se primjenjivati oralno te tako djelovati na upalu Eustahijeve cijevi, odnosno srednjeg uha. Kod upala vanjskog uha, na područje glave i iza uha, stavljaju se oblozi koji će smiriti upalu i smanjiti bol.

Hidrolat kadulje posve je prirodan proizvod i, ako se mućka u usnoj šupljini ili stavlja na obloge, može se koristiti neograničeno. Ne izaziva nikakve nuspojave niti postoji mogućnost predoziranja ovim proizvodom, a pogodan je i za djecu te ljude sklone alergijama.

Upala uha može biti vrlo bolna, ali njene simptome možemo smanjiti prirodnim proizvodima. Hidrolat od kadulje odličan je za prvu pomoć, za smanjenje boli i ostalih simptoma upale u slučajevima kada samo u nemogućnosti odmah otići liječniku ili dok čekamo da propisani lijekovi počnu djelovati. A kako biste uopće izbjegli ove tegobe, nastojte se držati pravila uz koje ćete ostati zdravih ušiju.