Opasnost od ugriza pauka povećava se tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci, ne samo zato što je tad većina pauka aktivna, nego jer i sami provodimo više vremena u prirodi, pa i onoj divljoj. Ugriz pauka najčešće nije strašan, osim ako na njega nismo alergični, ali među paucima postoji jedan kojeg bismo se trebali posebno čuvati. To je crna udovica – najotrovniji pauk u Europi, kojeg u Hrvatskoj najviše ima na priobalnom području i na otocima, pogotovo na divljem kršu i to u vrijeme ljetnih vrućina (od sredine lipnja do sredine rujna). Čim zahladi, ova vrsta ugiba, ali prije toga leže jajašca iz kojih će sljedeće ljeto izaći mladi.

Osim u divljini, ovi se pauci mogu naći i u pitomijim dijelovima prirode, pa i u vrtovima. Srećom, zbog karakterističnog izgleda, lako ih je prepoznati. Boja im može varirati od bjelkaste do crne, ali bez obzira na nju, na zatku imaju crvene pjege. Pjege su kod mladih pauka bijele, a kako stare, iz sredine počinju poprimati narančastu boja koja se širi dok cijela pjega nije crvenkasta.

Ono zbog čega je ovaj pauk opasan je otrov koji može ispustiti pri ugrizu. Svaki ugriz ne mora značiti i ispuštanje otrova jer pauk ga ispušta samovoljno, ne automatski. Ipak, ne vrijedi riskirati ugrize, jer otrov koji ispušta je 15 puta jači od otrova čegrtuše. Ugriz je smrtonosan samo u 5 posto slučajeva, ali je jako bolan i neugodan, toliko da se čini da će dovesti do smrti. Smrtnost ne izaziva otrov, već nesposobnost organizma da se izbori s nekim simptomima, što vrijedi za ljudi s nekim postojećim tegobama, pogotovo srčanim.

Zanimljivo je da otrov ne djeluje na pse, ali je gotovo smrtonosan za mačke, štakore i miševe te bolniji nego za čovjeka je za konje i deve. Upravo zbog jakih simptoma, potrebno je nakon ugriza što prije potražiti liječničku pomoć, kako bi se simptomi protuotrovima smanjili.

Simptomi ugriza crne udovice

Sam ugriz ovog pauka je ili bezbolan ili ne bolniji od uboda trna. Tek desetak minuta nakon ugriza, počinje se javljati nelagoda, od koje najčešće prvi put i primijetimo da se nešto dogodilo. Mjesto ugriza se zacrveni, s blijedom točkom oko samog ugriza. Nekada na tom mjestu nastane i osip. Vrlo brzo se nelagoda pretvara u bol. Počinje u području limfnih čvorova i širi se na trbuh, križa i leđa, a onda i na bedra i potkoljenice.

Kroz desetak minuta bol postaje još i veća, te nastupaju grčevi u mišićima. Koža postane jako osjetljiva, može doći do rasta temperature i mučnine te jakog znojenja. I lice se zacrveni i postaje znojno od bolova. Javlja se i jaka razdražljivost, a onda i strah da će nastupiti smrt. Sve to uzrokuje nemir, oboljeli ne može stajati na nogama, već samo ležati i drhtati. Najčešće nastupi i proširenje zjenica, suzenje očiju i slinjenje, ali i dehidracija. Psihički simptomi također nisu rijetkost – javljaju se stanja delirija, anksioznosti, nesanice, nerijetko i vizualne smetnje i halucinacije.

Drugi dan, bolovi se prošire na noge i oboljeli ima osjećaj da gore. Svi ovi teški simptomi mogu trajati od dva do tri dana, dok je za kompletni oporavak potrebno i nekoliko tjedana. Uslijed teških simptoma može doći do komplikacija koji uzrokuju smrtnost, a tom riziku najviše su izložene starije osobe, djeca i srčani bolesnici. Upravo zato je važno odmah nakon ugriza potražiti liječničku pomoć.

Liječenje simptoma ugriza crne udovice

Iako nema protuotrova za otrov crne udovice, hospitalizacijom se mogu znatno umanjiti simptomi i spriječiti rizik od smrtnog ishoda. Što prije nakon ugriza bolesniku se daje serum koji ublažava simptome, a najučinkovitijim se pokazao onaj s kalcijem. Već 10 do 20 minuta nakon primitka osjeti se olakšanje, a nakon tri sata nestaje većina teških simptoma. Mora se dezinficirati i mjesto ugriza, a prima se i cjepivo protiv tetanusa.

U slučaju da je nemoguće doći do liječničke pomoći, osim zbrinjavanja mjesta ugriza, oboljeli može uzeti i lijekove protiv bolova, a ako je u mogućnosti i one protiv grčenja mišića, kako bi si olakšao simptome i borbu tijela s otrovom.

Ipak, kako je najbolji lijek prevencija, u vrijeme ljetnih mjeseci treba se čuvati mogućih ugriza ovog pauka. To činimo izbjegavajući mjesta gdje oni obitavaju (o čemu se možemo informirati kod lokalnog stanovništva ili službi), a ako se i nađemo na divljem kršu, uvijek paziti gdje se naslanjamo, sjedamo i stavljamo ruke. Potrebno je i nositi zatvorenu obuću, a izloženu kožu zaštititi sredstvima protiv ugriza insekata. Iako ugriz ovog pauka najčešće nije smrtonosan, bolove koje prouzroči itekako želimo izbjeći.