Krizantema je prekrasan cvijet iz porodice glavočika, široko poznat najviše zbog toga što se u našim krajevima tradicionalno nosi na groblje – upravo zato što cvijeta i u kasnu jesen, pa je u punom cvatu za vrijeme blagdana Svih svetih. Ipak, one su lijepa biljka koja može ukrašavati okućnicu od proljeća do kasne jeseni. Potječe iz Dalekog Istoka, odnosno Japana i Kine. Zanimljivo je da tamo simbolizira sreću i prosperitet, a kod nas besmrtnost, jer je otporna na hladnoću i mraz. U Kini se poklanja za rođendane i krštenja, a u Japanu je simbol kraljevske obitelji.
U Aziji se krizantema smatra ljekovitom biljkom, jer se od nekih sorti rade čajevi protiv krvnožilnih bolesti, visokog kolesterola, glavobolje i vrtoglavice.
Postoji mnogo sorti ove biljke. Određene se uzgajaju na otvorenom, a one kasnojesenske i u zatvorenom. Sorte se osim po vremenu cvatnje, razlikuju i po boji, visini stabljike, veličini listova i cvijeta te otpornošću na vanjske uvjete, bolesti i nametnike. Cvjetovi dolaze u raznim bojama – od bijele i žute do ružičaste, narančaste i crvene, ali i onih s višebojnim cvjetovima. Glavice stoje na uspravnim stapkama, s jajolikim ili kopljastim listovima.
Ovisno o cvjetovima i njihovom rasporedu, veličini i obliku, razlikujemo anemonaste, jednostruke, uvinute, svinute, paučaste, peraste, pomponaste, srednje i žličaste krizanteme. Prema vremenu cvatnje imamo rane, srednje i kasnojesenske krizanteme, a prema veličini glavice krupnocvjetne, srednjocvjetne i sitnocvjetne.

Sadnja krizantema
Krizanteme se sade u proljeće, u plodno i drenirano tlo, na poziciji koja ima puno svjetla i izravnogsunca. Najbolje je razmnožavati ih reznicama tako da se odstrane donji listovi, a ostave dva para vršnih listova. One se zasade u zemlju i prekriju vrećicom s nekoliko rupica. Tako se ostavljaju nekoliko tjedana dok ne puste korijenje, a onda se presađuju na trajno mjesto rasta.
Kod sadnje na stalno mjesto treba paziti na razmak među biljkama te im osigurati odvodnju viška vode.
Održavanje nasada
Cvijeće se zaljeva kad je vrijeme suho i nikako dok se zemlja od prethodnog zalijevanja ne osuši. U suprotnom se mogu razviti razna gljivična i bakterijska oboljenja koje privlači vlaga. U početku se mora zalijevati češće kako biljka ne bi ostala bez vode. Kasnije se preporučuje i blago isušivanje kako bi postala otpornija, ali i kako bi se kontrolirala cvatnja i visina biljke.
Gnojidba se vrši s obzirom na kvalitetu i hranjivost tla. Najčešće se treba prihranjivati kompleksnim NPK gnojivima, i to onima s jednakim omjerom dušika i kalija, a sa smanjenim fosforom. Biljka se prihranjuje dok pupoljci ne narastu na veličinu graška, a najkasnije dok se na njima ne vidi boja cvijeta.
U slučaju velikih hladnoća, biljke se moraju prekriti malčem ili lišćem kako ne bi ozeble.
Bolesti i nametnici krizantema
Bolesti koje najviše napadaju krizanteme su bijela hrđa,fuzarioza i kloroza lišća, a on nametnika ih napadaju lisneuši i grinje. Bijela hrđa gljivično je oboljenje koje najčešće napada upravo krizanteme. Najprije se pojavljuje na gornjoj strani listova, kao malo ispupčenje. S vremenom postaje svijetlozelena pjega na kojoj se formira izraslina, sve dok se cijeli list ne deformira i na kraju otpadne. Od ove bolesti se može zaštititi ranim prskanjem biljaka kemijskim pripravcima protiv gljivica.
Biljke osim od gljivica i bakterija mogu oboljeti i od nedostatka nekih nutrijenata. Pa se tako od nedostatka bakra počne razvijati deformacija i nekroza listova, koja se javlja na njegovim rubovima, a ako se bolest ne liječi, listovi se posve osuše. Od nedostatka dušika cijela biljka prestane rasti, dok listovi postanu žutozeleni, posebno na rubovima. Od nedostatka željeza javlja se nekroza lišća zbog čega posve pobijele, a kod nedostatka fosfora, postanu plavi ili ljubičasti. Nedostatak kalija vidi se i na stabljici, ne samo na listovima. Ona se savija, a nekroza se na listovima širi od sredine prema njegovim krajevima.
Krizantema je cvijeće koje će ukrašavati vašu okućnicu do početka prave zime, stoga je odlična za uljepšavanje vrta nakon što većina ljetnog i jesenskog cvijeća otpadne. Osim što ima dobru simboliku vezanu za sreću i otpornost, krasi je i ljepota cvijeta koje dolazi u mnogim oblicima i bojama. Za njen uzgoj, kao i za svako cvijeće, treba se malo pomučiti, ali će rezultat biti i više nego isplativa nagrada.