Alzheimerova bolest

Alzheimerova bolest degenerativna je bolest mozga, najpoznatija po tome što dovodi do demencije, gubitka pamćenja, promijene ponašanja i kompletne osobnosti oboljelog. Najveći problem je što ona nije izlječiva i jednom kada nastupi, s vremenom se samo pogoršava. Uslijed toga, postepeno se gubi i dugotrajno i kratkotrajno pamćenje, uništavaju se neuroni u mozgu te s vremenom mozak počne gubiti i na moždanoj masi.

Oboljelima se oštećuje bazalna jezgra u moždanom deblu, čija je zadaća proizvoditi acetilkolin, tvar potrebnu za prijenos impulsa među moždanim stanicama. Bez toga, mozgu je onemogućena funkcija pamćenja i prisjećanja. Budući da je ovo simptom i nekih drugih bolesti, poput uznapredovale, dugotrajne depresije, konzumacije droga i alkoholizma, Alzheimer se dijagnosticira tek kada se ostali uzroci isključe. Potvrditi bolest moguće je tek posthumno, mikroskopskom analizom moždanog tkiva.

Ova bolest nije tako rijetka. Na svijetu bi do 2020. godine moglo biti do 43 milijuna oboljelih. Pogađa žene dvostruko više nego muškarce, a posebno rizična skupina su one starije od 65 godina. Ako se bolest dijagnosticira dovoljno rano, mogu se ublažiti simptomi i usporiti progres bolesti, ali ne moguće ju je posve izliječiti. Alzheimer je jedan od bolesti koji se djelomično može spriječiti nekim pripravcima i načinom života, ali zapravo je nemoguće garantirati prevenciju.

Progresija Alzheimerove bolesti

Gubitak pamćenja i demencije glavni su simptomi ove bolesti, ali oni nisu u svakom stadiju isti. Bolest svojim napredovanjem počinje ispoljavati očiti gubitak pamćenja, ali ono što je važno je primijetiti i ranije stadije, kako bi se bolest ranije i dijagnosticirala.

Možemo razlikovati tri stadija napredovanja bolesti. Prvi stadij je onaj u kojem zaboravljanje tek počinje, pa time pacijent ima trenutke kada se nekih nedavnih događaja nanovo prisjeća. Suptilan znak je zaboravljanje riječi tijekom spontanog govora, zbog čega bolesnici često „objašnjavaju“ neku riječ, umjesto da koriste uobičajeni izraz. U prvom stadiju očite postaju i promjene u ponašanju i ličnosti oboljelog. Primjećuju se očiti zastoji u pokušaju izvođenja svakodnevne rutine, poput odijevanja, spremanja obroka, pronalaska puta do posla ili dobro poznatih objekata.  Oboljeli ima problema snalaziti se prostorno, ali i vremenski te počinju i teškoće u prepoznavanju, do tad poznatih, lica i prisjećanja imena.

Sve ovo dovodi i do nekih psihičkih promjena, pa se osoba često živcira, lako plane i postaje agresivna, a u nekim slučajevima javi se i paranoja te halucinacije.

Drugi stadij bolesti je već uznapredovao. Osoba ima očuvanu artikulaciju, ali loše govori i još lošije čita. Sve je slabije učenje i pamćenje novih iskustava te se polako gubi i dugoročno pamćenje. To dovodi do slabog pamćenja rodbine i poznatih, ali i sve slabijih konstrukcija rečenica. Davna sjećanja još uvijek su očuvana, ali je zato sposobnost orijentacije u prostoru i vremenu sve slabija. Osoba postaje vidno depresivna, anksiozna i paranoična. Stanje mogu pratiti i slušne i vidne halucinacije, pa oboljeli pokazuje simptome i psihičke rastrojenosti. Sve to dovodi do lošeg sna, kroničnog umora i općeg nemira.

U trećem stadiju bolesti, oboljeli prestaje biti samostalan u svakom smislu. Gubi sposobnost govora, hodanja, pa čak i žvakanja, kontrole mjehura i crijeva. Još uvijek može ponavljati neke riječi, fraze ili pokrete, ali u potpunosti je ovisan o tuđoj skrbi. S vremenom osoba može pasti u komu, oboljeti od infekcije ili se ugušiti hranom.

Ublažavanje simptoma i smanjenje napredovanja bolesti

Iako ništa ne garantira prevenciju oboljenja od Alzheimerove bolesti, rizik se smanjuje ako se tijekom života, već u ranoj, a pogotovo u srednjoj životnoj dobi, počnemo brinuti za zdravlje mozga i krvožilnog sustava. U prevenciji pomaže kontroliranje visokog krvnog tlaka, masnoća i šećera u krvi, jer se time očuva zdravlje krvnih žila, što pomaže u dobrom opskrbljivanju mozga krvlju, odnosno kisikom. Zato je važno redovito vježbati i biti fizički aktivan.

Poželjno je izbaciti sve poroke, pogotovo alkohol i nikotin te održavati optimalnu tjelesnu težinu. Također je važno održavati vitalnost mozga jakom redovitim psihološkim „treninzima“. U to spada učestalo učenje i savladavanje novih vještina, komunikacija s drugim ljudima, bavljenje glazbom, pisanjem, čitanjem, rješavanjem zagonetki, križaljki i slično, dakle sve što izaziva aktivni rad mozga.

Već oboljeli bolest ne mogu liječiti, ali se zato ublažavaju simptomi. Tjeskobnim i depresivnim pacijentima pripisuju se antidepresivi; u slučaju pojave halucinacija, daju se antipsihotici, a kod paranoje i nemira anksiolitici.

U ranim stadijima bolesti ne škodi posegnuti ni za preparatima iz prirode, pogotovo onima koji utječu na stvaranje acetilkolina u mozgu, odgovornog za komunikaciju među moždanim stanicama. To su, na primjer, preparati od metvulje, znane i kao indijska konoplja, zatim preparati od brazilskog oraha i magnolije.

Smanjenje rizika oboljenja od Alzheimera primjenom kadulje

Još jedna biljka koja pomaže u smanjenju rizika oboljenja od ove bolesti je kadulja. Ona, uz to, uspješno poboljšava kognitivne funkcije bolesnika s blagim i umjerenim stadijem Alzheimerove bolesti. Znanstvenik Akhondzadeh i njegovi suradnici su nakon četiri mjeseca liječenja s hidroalkoholnim ekstraktom ljekovite kadulje došli do obećavajućih rezultata. Kadulja poboljšava kognitivne funkcije i djeluje na pamćenje [1,2,3,4,5,22], ali pomaže u ublažavanju i drugih simptoma, kao što su depresija [20,21,55,67], nesanica [67,74], anksioznost i nemir [74]. Veće doze utječu na bolje raspoloženje i smirenost [67,74].

Kadulja se može uzimati kao eterično ulje ukapano u parnu kupelj ili, još djelotvornije, u obliku hidrolata, jer se on može uzimati i oralno. Hidrolat je posve prirodan proizvod dobiven kondenzacijom vodene pare, nastalom destilacijom biljnog materijala kadulje. Ona u svakoj svojoj kapljici sadrži molekule eteričnog ulja kadulje, odnosno otopljene biljne komponente koje zadržavaju miris, okus i ljekovitost same biljke. Njena terapeutska svojstva su široka, a djelovanje na simptome ove bolesti samo je jedna od njih (primjena kadulje).

Budući da je hidrolat prirodan proizvod koji ne sadrži konzervanse, aditive, ni alkohol, može se primjenjivati često i dugoročno.

Borba s Alzheimerovom bolesti nije laka i zato treba iskoristiti sve blagodati prirode ne samo u svrhu ublažavanja simptoma bolesti, nego i njenog sprječavanja. Proizvodi od kadulje jedni su od najučinkovitijih za tu namjenu.