Anksioznost ili tjeskoba, bolest je koja u novije vrijeme napada sve više ljudi. Ubrzani način života, stres, velika očekivanja, osjećaj manje vrijednosti i slične karakteristike modernog života, samo je sve više potiču. Zato se sve više počinje javljati i kod najmlađih. Tjeskoba je nekada bila rezervirana tek za nekolicinu, a sada od nje pate i djeca, mladi, odrasli, čak i oni koji naizgled imaju savršene živote.
Ova tegoba veće uporište ima u psihološkom i mentalnom stanju čovjeka, nego u fizičkom. Ipak, izaziva i tjelesne tegobe, stoga se ni s te strane ne smije zanemariti. Ljudi koji pate od anksioznosti, često misle da s njima nešto nije u redu i da su jedini s ovim problemom, što nikako nije istina. Tek kada se problem prepozna kao tjeskobu, može se krenuti u njegovo rješavanje.
Na žalost, za anksioznost ne postoji nikakav konkretni lijek, pogotovo ne onaj koji bi jednako uspješno djelovao ne sve. Ova tegova liječi se postupno – najprije sa psihološke strane, a zatim i, po potrebi, lijekovima. U svakom slučaju, bolest je potrebno najprije prepoznati, a zatim se s njome i boriti.
Što je točno anksioznost, što je pokreće, potiče i kako se protiv nje najbolje boriti, pročitajte dalje u tekstu.
Uzroci anksioznosti
Nemoguće je odrediti točan uzrok anksioznosti. Istraživanja pokazuju da bi mogla biti biološki i genetski uvjetovana, ali to nije jedini razlog njenom pojavljivanju. Najveća je mogućnost da je oboljenje nastupa uslijed spoja bioloških, kemijskih, medicinskih i genetskih okolnosti osobe ili kombinacijom nečega od navedenog.
Također, nečija eventualna predispozicija za oboljenje od tjeskobe može biti potaknuta i okolnostima njegova života, najčešće stresom, kroničnim nezadovoljstvom, lošim, nezdravim načinom života i slično. Psihičko stanje osobe uvelike utječe na njezino fizičko zdravlje i obrnuto, stoga anksioznost može biti potaknuta općenito lošim tjelesnim i/ili psihološkim stanjem osobe.
Simptomi anksioznosti
Anksioznost, odnosno tjeskoba, definira se kao stanje straha i nesigurnosti, koji može eskalirati do napadaja panike. Uzrok takvom strahu najčešće je neopravdan, odnosno nema uporište u realnosti. Osoba se dovede u stanje tjeskobe samo razmišljajući o problemu i prijetećem događaju kojeg u stvarnosti, u tom trenutku, nema.
Ovakva zabrinutost može dovesti do visokog stanja stresa, stoga su simptomi upravo takvi. Tijelo se počne ponašati kao da se priprema za bijeg ili borbu, iako prave opasnosti nema, stoga osobu u najvećem broju slučajeva iznenadi i zatekne na posve uobičajenim mjestima.
Tijelo odjednom pokazuje reakcije kakve bi pokazivalo u slučajevima životne opasnosti – javlja se napetost mišića, ubrzani puls, lupanje srca i disanje koje se pretvara u kratkoću daha. Slijedi ih nemir u cijelom tijelu, vrtoglavice i osjećaj nesvjestice, uzrokovani kratkim disanjem, što opet rezultira i osjećajem mučnine, visoke nervoze, suhoće usta, glavobolje, slabosti u nogama, probadajuće boli u prsima…
Što se simptomi više pojačavaju, veća je mogućnost da će nastupiti napadaj panike. Simptomi napadaja panike mogu biti toliko jaki da osoba pomisli da ima srčani udar. Ipak, uz kontrolirano disanje, napadaj se može ublažiti, čime se postupno smiri i osjećaj anksioznosti.
Anksioznost ne mora uvijek imati sve ove simptome. Ponekad se osoba jednostavno osjeća previše zabrinuto, u funkcioniranju je sprječava opsesivno razmišljanje o problemima, strahovima, fobijama, zbog čega često izbjegava i svakodnevne životne situacije, pogotovo zbog straha da će se anksioznost pretvoriti u napadaj panike. Osobe, uz to, imaju i probleme sa spavanjem i odmorom, što može dovesti i do depresije.
Kako liječiti anksioznost?
Mnoge osobe pate od anksioznosti, ali ne svi u tolikoj mjeri da uopće potraže pomoć stručne osobe. Pomoć se često sastoji od psihoterapije u kombinaciji s lijekovima, ako za njima postoji potreba. Lijekovi koji se propisuju najčešće su antidepresivi i lijekovi za smirenje, ali samo u slučajevima kada je oboljenje teže.
U većini slučajeva anksioznost se može ublažiti, pa čak i izliječiti, isključivo poboljšanjem načina života. Dovođenjem tijela u red i radom na sebi, uvelike se mogu ublažiti psihološki preduvjeti anksioznosti. Za početak, potrebno je smanjiti stres u životu. Ne samo ublažavanjem životnog ritma, nego i nedopuštanjem da nas brige o svakodnevnim stvarima dovedu do ruba.
Potrebno je i redovito vježbati i općenito se više kretati, kako bi se potaklo lučenje endorfina – hormona sreće. Važno je i zdravo jesti, jer – kao i s vježbanjem – kemijski balans u tijelu utjecat će i na psihološko zdravlje.
Ljudima koji pate od anksioznosti savjetuje se vježbanje joge i meditacija. Ne samo da se njima opušta tijelo i postiže fizički i fizikalni sklad, nego se naučene tehnike disanja mogu primijeniti i u slučaju napadaja tjeskobe ili panike. Disanje i znanje o tehnikama smirivanja tijela uvelike pomažu u rješavanju najgorih simptoma anksioznosti.
Biljni pripravci protiv anksioznosti
Neki biljni pripravci također pomažu u suzbijanju simptoma anksioznosti. Na primjer, čaj od kamilice smiruje tijelo, pomaže kod opuštanja i sprječava nesanicu. Čaj od mente smiruje mučninu i ostale želučane smetnje uzrokovane anksioznošću te općenito smiruje tijelo. Čaj od mente i kamilice u kombinaciji posebno je učinkovito jer si ove dvije biljke međusobno pojačavaju djelovanje.
Zeleni čaj odličan je zamirivanje srca i smanjenje krvnog tlaka, a lavanda smiruje živčani sustav. Protiv anksioznosti je dobro uzimati i preparate od smilja, jer ova biljka pozitivno djeluje na živčani sustav, čime smanjuje osjećaj zabrinutosti, razdražljivosti, straha i tjeskobe. Ona i olakšava kronični umor i potiče san. Ako se uzima redovito, smilje može početi djelovati i kao antidepresiv. Može se uzimati kao hidrolat ili se koristiti kao eterično ulje.
Anksioznost, iako se tako često može činiti, nije kraj života. Protiv nje se treba boriti postupno i ustrajno. Jednom kada se dijagnosticira, već s malim promjenama u načinu života, možemo uvelike utjecati na psihičko i fizičko zdravlje. U te promjene najvažnije je uvesti tjelovježbu, zdravu hranu, redovito opuštanje i odluku da ćemo se hrabro boriti sve dok ova neugodna tegoba ne nestane!