Toplo vrijeme i boravak u prirodni nosi opasnost od ugriza insekata koji prenose teže bolesti. Jedni od njih su i krpelji. Ugriz krpelja sam po sebi ne mora biti opasan, već su opasni virusi i bakterije koje nam pri tom mogu prenijeti. Jedan od najčešćih je virus koji uzrokuje meningoencefalitis, a budući da se ovom bolešću najčešće zarazimo upravo ovim putem, naziva se krpeljni meningoencefalitis. Ova virusna bolest u svom blažem obliku ima uobičajene simptome virusne infekcije, odnosno simptome najsličnije gripi. Ipak, teži oblici bolesti mogu biti puno fatalniji jer uzrokuju virusni meningitis i virusni encefalitis, odnosno upalu moždanih ovojnica i upalu mozga.
Ovaj virus dolazi u tri tipa – Srednjoeuropski, Dalekoistočni i Sibirski. Osim krpelja, prenose ga i ptice i mali glodavci, ali na čovjeka ga najčešće prenose krpelji svojomslinom, koja u krvotok ulazi ugrizom. Ali to se ne događa instantno – krpelj mora biti zakačen na čovjeka i sisati mu krv barem 24 sata da bi količina virusa koja je pri tome ušla u organizam bila opasna.
Najveću prijetnju krpelji predstavljaju na proljeće i ljeto, jer zimi spavaju zimski san i bude se kad temperatura zraka pređe 15 °C. Žive u travi, grmovima, šikarama i na lišću stabala, stoga nakon boravka u prirodni svakako trebate provjeriti imate li krpelje na koži!
Simptomi krpeljnog meningoencefalitisa
Iako je ova bolest opasna, niti će svaki krpelj prenijeti virus koji je uzrokuje, niti će svaka zaraza virusom rezultirati oboljenjem. Ipak, treba biti vrlo oprezan i smanjiti rizik što je više moguće. Inkubacija bolesti nakon zaraze traje od jednog do dva tjedna. Simptomi se nakon toga javljaju u dvije faze. Za prvu fazu karakteristični su blaži simptomi. To su povišena tjelesna temperatura, umor i slabost u tijelu, glavobolja, mučnina i povraćanje, gubitak apetita i bolovi u mišićima. Većina oboljelih se nakon ove prve faze izliječi.
Ako se tijelo ne izbori s virusom u prvoj fazi, on će početi napadati središnji živčani sustav, zbog čega dolazi do upale moždanih ovojnica, odnosno meningitisa. Simptomi su i dalje visoka tjelesna temperatura, mučnina i povraćanje te glavobolja koja postaje sve jača. Od nje se javlja i osjetljivost na svjetlo, a još jedan simptom je i kočenje mišića vrata.
Ako se bolest nastavi razvijati, dolazi do upale mozga, odnosno encefalitisa. Simptomi su vrtoglavica, nemir, umor i pospanost, teškoće pri gutanju i disanju, paraliza ruku, osjetljivost na svjetlo i dvostruka slika pri gledanju te na kraju i poremećaji svijesti. Ovi teži oblici bolesti ne javljaju se često i većina oboljelih proći će samo s blažim simptomima.
Liječenje krpeljnog meningoencefalitisa
Budući da ovu bolest uzrokuje virus, nema lijeka kojim bi se mogao izliječiti. Ono što se može je smirivati simptome i dopustiti tijelu da se samo izbori s bolešću. Ipak, budući da može imati znatne posljedice, bolesnik se oporavlja u bolnici. Za oporavak je najvažnije mirovanje i opskrba tijelom vitaminima i glukozom. Provodi se i antiedematozna terapija, odnosno smirivanje mučnine i povraćanja, ako su to jedni od simptoma. Također, po potrebi se može koristiti i umjetna ventilacija ako bolesnik ima problema s disanjem.
Budući da pravo liječenje nije moguće, a bolest može imati teže posljedice, prevencija oboljenja je najbolje i najlakše rješenje. U rano proljeće i ljeto najbolje je izbjegavati šetnju po visokoj travi i grmlju, te hodati isključivo po stazama i izbjegavati ostavljanje odjeće na travi i u grmlju. Ako ne možete izbjeći visoku travu, pri šetnji nosite duge hlače i duge rukave te zatvorenu obuću. Svakako stavite nogavice u čarape kako bi spriječili ulazak krpelja u odjeću.
Kožu je dobro zaštititi i sredstvima za odbijanje krpelja, a ovo se posebno odnosi na kožu nezaštićenu odjećom. Čak i kad poduzmete sve mjere zaštite, nakon boravka u prirodi, pregledajte tijelo od mogućih ugriza. Krpelji provedu nekoliko sati hodajući po koži, tražeći pravo mjesto za ugriz. To su najčešće područja na pregibima, stoga posebno pažljivo pregledajte pazuhe, pupak, prepone, kožu iza koljena i uha, vrat, zatiljak i vlasište. Odjeću koju ste nosili odmah stavite na pranje.
Vađenje krpelja
Ako pak primijetite da vam se na kožu zakačio krpelj, probajte ga izvaditi. Tek zakačeni krpelji ne traže medicinsku pomoć, već ih pažljivo izvadite sami. Prije svega, nemojte mazati ih nikakvim uljima ni kremama jer će to izazvati lučenje više sline krplja ili njegovo povraćanje, što pak povećava rizik od oboljenja virusnim ili bakterijskim infekcijama. Krpelja uhvatite pincetom ili, ako je veći, prstima u rukavicama. Primite ga što bliže glavi te lagano izvlačite, okrećući ga oprezno suprotno od smjera kazaljke na satu. Cilj je izvući ga cijeloga, stoga nemojte raditi nikakve nagle pokrete kako mu ne biste iščupali tijelo, a glavu ostavili u koži.
Ako dio krpelja ipak ostane i ne uspijevate ga naknadno izvaditi, ostavite ga da ga tijelo samo izbaci. U slučaju pojave znaka bilo kakve infekcije, oticanja ili osipa, svakako potražite liječničku pomoć.
Nakon što ste izvadili krpelja, mjesto ugriza dezinficirajte alkoholom. Nakon toga na mjesto možete našpricati malo hidrolata od smilja, koji ne samo da će svojim antibakterijskim djelovanjem dodatno dezinficirati mjesto ugriza, nego će i otkloniti bilo kakve znakove iritacije kože, što uključuje crvenilo, oteklinu, osip i svrbež.
Krpelji su najčešće bezopasni, ali svojim ugrizom mogu prenijeti i virus koji će dovesti do teže infekcije. Kako bi to izbjegli, poduzmite mjere opreza i spriječite ugriz, te se svakako provjerite nakon boravka u prirodi.