Medicinski potpomognuta oplodnja

Budući da se danas svaki peti par smatra neplodnim, medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) postao je čest način kojim parovi postižu začeće te dobiju priliku imati vlastito dijete. Ovi postupci dugo su se zvali „umjetnim začećem“, ali danas se taj termin nastoji izbjegavati zbog njegove negativne konotacije. Potpomognuta oplodnja i danas, na žalost, nosi veliku stigmu. Neupućeni misle da se tu radi o neetičkim postupcima putem kojih parovi dobiju djecu, stoga je važno naglasiti da u njima nema ničeg „umjetnog“. Ono što se u potpomognutoj oplodnji događa je upravo ono što naziv govori – medicinski se potiču prirodni načini začeća.

Ovisno o tipu neplodnosti, liječnici mogu preporučiti nekoliko načina potpomognute oplodnje. Njome se uspijeva otkloniti do 80% uzroka neplodnosti. Prije nego se u postupak uopće krene, treba se utvrditi koliko dugo par ne može dobiti djecu spolnim odnosom te se obaviti svi testovi kojima bi se eventualno mogao utvrditi razlog neplodnosti. Par se smatra neplodnim ako najmanje godinu prakticira spolne odnose bez zaštite, ali do začeća ne dolazi. Ako se odlučite na potpomognutu oplodnju putem HZZO-a, morate najmanje godinu dana pokušavati začeti prije nego vas ginekolog uputi u proces potpomognute oplodnje.

Razlog neplodnosti mogu biti muškarac, žena ili oba partnera. Kod muškaraca je najčešći uzrok mali broj pokretnih spermija ili njihova loša kvaliteta. Kod žena su razlozi mnogobrojniji – od loše hormonalne slike, preko problema s jajnicima i maternicom, pa do drugih zdravstvenih komplikacija. Na žalost, velik broj parova ne može ustvrditi uzrok neplodnosti, što je loše samo zato što je onda teško liječiti problem. Kod njih uzroci mogu biti od onih mikrobioloških, pa sve do psiholoških.

Osnovni testovi prije podvrgavanja MPO

Da bi parovi uopće mogli krenuti u postupak, prije moraju napraviti neke osnove testove, na temelju kojih se mogu preporučiti i neki dodatni. Žene najprije odlaze na opći ginekološki pregled koji uključuje i transvaginalni ultrazvuk. Slijede cervikalni brisevi na aerobne i anaerobne bakterije, klamidiju, ureaplazmu i mikroplazmu te PAPA test. Putem krvi se napravi i test hormona te ostale krvne pretrage na koje idu oba para, a uključuju ispitivanje krvne grupe i Rh faktora, testiranje na hepatitise i HIV antitijela te antitreponemski test.

Muškarci moraju napraviti spermiogram i mikrobiološku pretragu ejakulata kojim će se odrediti brojnost, pokretljivost i kvaliteta spermija te otkriti eventualna bakterijska oboljenja. Ako liječnik preporuči, žena može otići i na pretragu prohodnosti jajnika. Ona se radi ako ni jedan od ostalih testova ne pokaže uzrok neplodnosti.

Vrste medicinski potpomognute oplodnje

Postoji oko dvadeset tehnika medicinski potpomognute oplodnje, ali one koje se najčešće provode su inseminacija, in vitro oplodnja (IVF), intracitoplazmična injekcija spermija (ICSI) i transfer odmrznutog zametka (FET). Inseminacija je jedini postupak koji se vrši u tijelu, dok se ostali smatraju izvantjelesnom oplodnjom.

Inseminacija

Inseminacija je jedan od najmanje invazivnih postupaka potpomognute oplodnje. Provodi se u slučajevima kad spermiogram pokazuje smanjenu pokretljivost spermija ili njihov manji broj te ako žena ima cervikalni problem koji sprječava začeće. Prije postupka žena se podvrgava hormonalnoj terapiji kako bi se povećao broj i kvaliteta jajnih stanica koje će tijelo taj mjesec izlučiti.

Sam postupak znači unošenje sjemene tekućine u ženski spolni sustav. Sjemena tekućina se prije toga pročisti te se odvoje nepokretni spermiji, kako bi uzroka sadržavao one najpokretnije. Najčešće se vrši inseminacija u maternicu, a u rijetkim slučajevima se spermiji odlažu u jajovod. Sam postupak je posve bezbolan i traje vrlo kratko.

In vitro oplodnja (IVF)

IVF metoda je jedna je najčešćih oblika potpomognute oplodnje i ima jako veliku uspješnost. Nakon hormonalne terapije kojom se dobije veći broj zdravih jajnih stanica, one se nakon ovulacije izvlače iz jajnika. To se čini punkcijom i aspiracijom folikula koja se obavlja pod ultrazvučnim nadzorom.

Jajna stanica se nakon stavi među desetak tisuća pokretnih spermija, dobivenih iz ejakulata. Jedan od njih trebao bi oploditi jajnu stanicu i ako se to dogodi, sljedećih se nekoliko dana u inkubatoru razvija zametak. On se nakon toga vraća u maternicu i, ako se razvija dobro, trebao bi se za nju uhvatiti, nakon čega dolazi do trudnoće.

Intracitoplazmična injekcija spermija (ICSI)

Ovaj postupak započinje kao IVF, ali se sama oplodnja mora dodatno stimulirati. To se radi ako muškarac u ejakulatu ima mali broj pokretnih ili zdravih spermija i zbog toga ne dolazi do oplodnje jajne stanice ako se ona samo smjesti u pročišćeni ejakulat. U tom slučaju treba se izvršiti intracitoplazmatska injekcija spermija, što znači da će se jedan spermij uz pomoć igle umetnuti u citoplazmu jajne stanice. Tako bi trebalo doći do oplodnje.

Transfer odmrznutog zametka (FET)

U nekim slučajevima parovi ne mogu ili ne žele napraviti transfer oplođene jajne stanice, odnosno embrija, odmah nakon oplodnje. Razlog mogu biti životna situacija, nekad i bolesti, liječenje koje treba obaviti prije trudnoće i slično. Zamrzavanje embrija čest je slučaj kad se dogodi oplodnja više od jedne stanice, pa se jedna vraća u maternicu, a ostale zamrzavaju u slučaju da par želi još djece nakon nekog vremena.

Jednom kad se par odluči na transfer prethodno zamrznutog zametka, vrši se ovaj postupak. Embrij se odmrzava prije samog postupka te se nakon toga vrši njegov transfer u maternicu za vrijeme prirodnog ili stimuliranog ciklusa.

Postoji još postupaka potpomognute oplodnje koje se redovito izvršavaju, ali u nekim državama, pa tako i kod nas, nisu zakonom dozvoljeni. Među njima su i heterologna oplodnja – ona u kojoj spermij ili jajna stanica nisu od partnera, već donirani – i surogat majčinstvo. Kod surogatstva, u majku koja će iznijeti trudnoću najčešće se prenese oplođena embrij para. To se najčešće prakticira kod parova u kojima žena iz zdravstvenih razloga ne može sama iznijeti trudnoću. Ova dva postupka su u državama gdje se prakticiraju vrlo strogo zakonski regulirana, tako da nema mjesta malverzacijama.

Ako ste jedan od parova koji se muči s neplodnosti, a vaša vam vjerska i etička uvjerenja dopuštaju da se podvrgnete ovakvim načina začeća, svakako potražite savjet liječnika i ginekologa, koji će vas stručno uputiti u sve pretrage i sam proces medicinski potpomognute oplodnje.

Sign in

Sign in

Medicinski potpomognuta oplodnja

Osnovni testovi prije podvrgavanja MPO