Šizofrenija je vrlo teška duševna bolest koja može biti vrlo uznemiravajuća, a nekad i opasna za oboljelog. Iako se ne javlja naglo, već dolazi u stupnjevima, s njom se jako teško nositi, pogotovo jer je oboljelom teško prepoznati takvo stanje kao bolest – nešto što ima dijagnozu i mogućnost liječenja ili barem nošenja s bolesti – već smatra ili da gubi razum ili da se s njim događa nešto nadrealno. Zato je važno da simptome prepozna najprije okolina, a onda uz pomoć stručnjaka, pomogne oboljelom da i sam bolest najprije shvati, a onda i prihvati.

Šizofreniju prate teška stanja koja uključuju iskrivljenje percepcije stvarnosti, a to utječe i na sposobnost razmišljanja, emotivna stanja i promjenu ponašanja. Simptomi najčešće uključuju vizualne i zvučne halucinacije, stanja psihoze i iluzije. Samo jedan od ovih simptoma može utjecati na logično razmišljanje, emotivne ispade, nemogućnost funkcioniranja u društvenom i profesionalnom okruženju te općenito narušiti kvalitetu života.

Iako su oboljeli najčešće bezopasni za okolinu te ako i jesu prijetnja, onda su najveća upravo sami sebi, u zabavnoj industriji često su prikazani kao vrlo nasilni „luđaci“. Ipak, oboljele od šizofrenije nikako ne smijemo demonizirati, još manje smatrati „ludima“ ili neprimjerenima za život među ljudima. U većini slučajeva, uz adekvatnu psihološka pomoć i terapije lijekovima, mogu prihvatiti svoju bolest i način liječenja te uz to dvoje normalno funkcionirati. Ono što ih u tome najviše sprječava je upravo stigmatizacija, zbog čega se i oni sami te njihove obitelji pribojavaju potražiti pomoć čak i onda kad su svjesni da je ona potrebna.

Ova bolest nije ni toliko rijetka koliko mislimo. Javlja se godišnje kod deset do četrdeset ljudi na njih sto tisuća, što znači da otprilike 1% ljudi na svijetu pati od šizofrenije. Ona se smatra najčešćom psihijatrijskom bolešću današnjice. Prvi simptomi u većini se slučajeva javljaju od 15. do 25. godine života. Podjednako se javlja kod muškaraca i žena, ali se kod muškaraca uglavnom javlja u ranijoj životnoj dobi.

Uzroci šizofrenije

Postoji nekoliko hipoteza o nastanku šizofrenije. Najšire prihvaćena je ona o genetskom nasljeđu, budući da postoje dokazi o genetskoj predispoziciji za razvoj ove bolesti. Ako osoba naslijedi gen za nju, postoji mogućnost da će se bolest i razviti. Ipak, imati gen ne znači garanciju oboljenja, jer se nekada prenosi bez aktivacije.

S biokemijske točke gledanja, uzrok šizofrenije je poremećen balans neurotransmitera, odnosno kemijskih tvari u mozgu. Uzorci ovome mogu biti razni, ali pojava simptoma šizofrenije često je povezana s nekakvim emotivnim stresom. Često kod ljudi koji imaju predispozicije za njen razvoj, okidači budu psihološke traume, stres zbog opterećenosti obavezama, stres nakon emotivnih šokova koje izazivaju prekidi s voljenim osobama, svađe, neprihvaćanja u obitelji i slično.

Nova istraživanja pokazala su da često uživanje marihuane povećava rizik od razvoja šizofrenije za čak dvadeset i pet posto.

Treća teorija o nastanku šizofrenije govori da je ova bolest posljedica poremećenog razvoja mozga.

Simptomi šizofrenije

Šizofrenija ne nastupa naglo. Postoje faze po kojima se ona javlja i u prvoj su simptomi vrlo suptilni. Upravo zbog toga može proći i od jedna do dvije godine od nastupa prvih simptoma prije nego oboljeli potraži psihološku pomoć. U početku se javljaju suptilni znakovi povlačenja iz društvenog života, izolacije, razdražljivosti i nemira. Počinju se javljati neuobičajene misli, poremećaji percepcije, smanjena sposobnost uživanja i zadovoljstva, a onda i blaga dezorganizacija misli, povremeni ispadi i slična uznemirujuća stanja.

Kasniji simptomi, poput halucinacija i deluzije, mogu se početi postepeno javljati, iako se u nekim slučajevima javljaju i naglo. Ovi se simptomi nazivaju pozitivnim simptomima, a uključuju i iluzije proganjanja – kad oboljeli misli da ga netko promatra, prati ili namjerno obmanjuje; zatim iluzije umetanja misli – u kojima oboljeli misli da neka vanjska sila upravlja njime i njegovim mislima; kad misli da se ljudi na televiziji, u filmovima, pjesmama ili knjigama obraćaju izravno njemu te mu daju naređenja kojima se on ne može oduprijeti. Ovakve halucinacije mogu napadati sva osjetila, ali najčešće su one slušne.

Negativni, odnosno deficitarni simptomi su oni kolju uključuju osjećaj tuposti, nedruštvenost, izolaciju, smanjen govor, nepomičnost lica i izbjegavanja kontakta očima. Iako šizofrenija općenito dovodi do smanjenih sposobnosti djelovanja u društvenim aktivnostima, u ovom tipu šizofrenije taj je simptom posebno izražen.

Prema simptomima, šizofrenija se dijeli na paranoidnu, nediferenciranu, katatonu, rezidualnu i dezorganiziranu.

Liječenje šizofrenije

Šizofrenija se najčešće ne može izliječiti, ali se njeni simptomi mogu staviti pod kontrolu. Za to je potrebna stručna pomoć liječnika i kombinacija uzimanja psihofarmakoloških lijekova sa psihoterapijskim tretmanima. Lijekovi koji se prepisuju su antipsihotici, najčešće u kombinaciji s drugim lijekovima (antidepresivima i sedativima), ako je to potrebno. Kod blažih slučajeva uz to je obavezna psihoterapija, a kod onih težih i bolničko liječenje.

Liječenje će uvelike ovisiti o intenzitetu i fazi bolesti. Kod osoba s halucinacijama i iluzijama najčešće se provodi samo liječenje lijekovima, a kad se ti simptomi smanje, onda se uključuje i redovna psihoterapija. Cilj liječenja je smanjiti simptome, naučiti oboljelog kako se nositi s njima kad nastupe, te postići remisiju bolesti. Čak i oni koji uspiju doći do tog stadija, morat će uzimati lijekova i odlaziti na kontrole kod psihijatra do kraja života, jer u suprotnom riskiraju povratak bolesti.

Vrlo je važno da oboljeli ima podršku ne samo obitelji i okoline, već i cijelog društva. Od ove bolesti najviše pati sam oboljeli, čemu posebno doprinosi stigmatizacija koje se kao društvo moramo odreći. Pružanjem podrške potičemo oboljele i njihove najbliže da se jave stručnjacima već kod pojave prvih simptoma, kako bi se bolest mogla tretirati, a onda i posve umanjiti. Tako, oboljeli ima šansu za ispunjen i dobar život, umjesto života u strahu i traumi.

Izvori: