Homeopatska medicina vrsta je alternativnog liječenja. U posljednje vrijeme stječe sve veću popularnost, uglavnom zbog sve veće bojazni zapadnog svijeta od „trovanja“ organizma nepotrebno jakim kemijskim lijekovima, za koje se često smatra izazivaju više štetnih nuspojava nego stvarnog ozdravljenja.
Homeopatija nije nikakvo novo čudo niti izmišljotina modernog doba. Ovakav oblik liječenja provodio se još u antičkog Grčkoj, a ponovo se popularizirao u Njemačkoj, u drugoj polovici 18. stoljeća. Ideja homeopatije je da ne liječi simptome bolesti, već pokušava utjecati na njegove uzroke. Homeopati kažu da se ovom metodom ne liječi bolest, nego pacijent, jer vjeruju da je svaka zdravstvena tegoba samo odraz poremećene energetske ili biokemijske ravnoteže čovjeka.
Homeopatsko liječenje provodi se tako da se pacijentu daju minimalne doze lijeka kako bi one potaknule organizam da se svojim prirodnim procesima bori protiv bolesti. Drugi način homeopatskog liječenja je namjerno izazivanjem simptoma jednakih simptomima bolesti (na primjer, visoka temperatura liječi se njenim povišenjem, a ne hlađenjem, kako bi potaknuli organizam da sam počne smanjivati svoju temperaturu, recimo, znojenjem), što je posve suprotno od načina liječenja konvencionalnim metodama, a sve kako bi se tijelo potaklo na jaču reakciju i time prirodno izlječenje.
Upravo se zbog toga homeopatska terapija ne daje s obzirom na bolest koju čovjek ima, nego s obzirom na njegovo individualno stanje tijela, ali i uma, jer se psihološko stanje čovjeka također uzima kao relevantan uzročnik bolesti.
Homeopatija, suprotno mnogim zabludama, nije nikakvo čarobnjaštvo. Njezini principi temelje se na minimalnom doziranju lijeka kako bi, za razliku od liječenja konvencionalnim lijekovima, spriječili stvaranje ovisnosti o njemu. U ovoj vrsti liječenja pacijentu se daje vrlo mala doza aktivne supstance kojom se liječenje samo potiče, stoga se homeopatija u velikoj mjeri oslanja na snagu organizma da se sam izliječi, pa u mnogim slučajevima, ako je organizam previše slab, ona niti ne djeluje.
Homeopatsko liječenje započinje utvrđivanjem psihofizičkog stanja pacijenta. Pri tome se ne analizira samo njegovo fizičko stanje, već i emocionalno, mentalno i psihološko te se u obzir uzimaju i neke vanjske okolnosti čovjekova života koje moderna medicina često posve isključuje kao relevantne faktore fizičkih bolesti. Među njima su način života pacijenta, okolina, vrsta posla, obiteljski odnosi i slično.
Nakon što se provede detaljna analiza stanja pacijenta, pripisuje mu se odgovarajuća terapija u obliku raznih pripravaka – krema, destilata, otopina i slično. Homeopatski pripravci mogu biti biljnog i životinjskog podrijetla, mogu sadržavati vitamine, hormone i dijelove konvencionalnih, alopatskih lijekova. Uz to, ova vrsta liječenja može se provoditi i magnetima, kristalima, uporabom svjetlosti, zvukova i slično. U svakom slučaju, terapija mora odražavati stanje pacijenta. Ona stimulira vitalnu snagu osobe koja se liječi kako bi se ispravila neravnoteža u organizmu koja je i dovela do bolesti.
Zbog individualiziranog načina liječenja, homeopatsko liječenje može trajati mnogo duže od liječenja konvencionalnim metodama. To je jedan od razloga zbog kojeg službena medicina odbacuje ovaj način kao legitiman, smatrajući da nema dovoljno dokaza da homeopatija doista liječi, a ne samo ostvaruje placebo efekt kod određene vrste pacijenata. Ova metoda smatra se nedovoljno provjerenom da bi se priznala kao učinkovit dio klasične medicine.
Ipak, homeopatija ima i neke svoje dobre strane koje uvelike prednjače nad konvencionalnim liječenjem. Jedna od glavnih je ta što se homeopatijom ne liječi samo jedna bolest, nego kompletni organizam, što može biti od velike pomoći osobama koje pate od više različitih bolesti. Kao što smo rekli, cilj homeopatije je ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže čovjekova organizma, nakon čega se pacijent rješava svih svojih zdravstvenih tegoba.
Budući da homeopatski pripravci imaju jako malu dozu aktivnih tvari, lijekove ove vrste mogu koristiti baš svi, uključujući i one najrizičnije skupine ljudi, poput djece, trudnica, beba, ali i ljudi koji su jako osjetljivi ili alergični na neke lijekove. Liječiti se mogu ljudi bilo koje životne dobi i zdravstvenog stanja Homeopatski pripravci napravljeni su uglavnom od posve prirodnih tvari, pa su uz pravilno korištenje mnogo sigurniji od modernih lijekova, a imaju i mnogo manje nuspojava.
Homeopatija, uz to, ne zahtijeva da bude jedina metoda liječenja. Ona može posve sigurno biti dodatna terapija liječenju klasičnom medicinom. Štoviše, ove dvije vrste se nadopunjuju, bez straha da bi homeopatija mogla utjecati na klasično liječenje ili obrnuto.
Homeopatija nije čudotvorna i u mnogo slučajeva njeni rezultati izostaju – nekad zbog nepravilnog liječenja, nekad zbog pogrešne dijagnoze kao rezultata nedovoljnog iskustva homeopata, a nekad zbog stanja organizma pacijenta ili mentalne blokade ozdravljenja. Ali ova vrsta liječenja može biti odličan način za suzbijanje nekih lakših tegoba, pogotovo onih za čiji je liječenje klasičan medicinski pristup previše agresivan.
Ako liječenje modernom medicinom izaziva više nuspojava i popratnih tegoba, nego što čini dobroga, homeopatija može biti jedan od medicinskih pristupa kojim će se to izbjeći i potaknuti tijelo da se samo pobrine za ozdravljenje. Ova vrsta liječenja odgovara ljudima koji su zainteresirani za prirodnije metode ozdravljenja, ali i one duhovnije. Homeopatija se zasniva na vjerovanju da se lijek nalazi u nama, jer je u nama i uzrok bolesti.